Na prvoj zvaničnoj konferenciji upriličenoj uoči Memorijala velikana, šef stručnog štaba Marko Narančić, govoreći o legendama, rekao je da ima želju da sa svojim igračima ima odnos kao što je Radovan Dabić imao sa njima. Samo šest meseci posle toga čini se da je u tome i uspeo. Od samog početka priprema i kroz celu sezonu na treninzima, utakmicama, putovanjima, radio je na tome da ih sve krasi zajedništvo, pomagao igračima da izgrade timski duh i energiju, razgovarao i trenerski, i očinski i drugarski.

I zato bi uz Stefana Negića i on mogao poneti titulu MVP-ija sezone.

Naravno, u tom procesu imao je svesrdnu pomoć stručnog štaba, a zajednički rad i sloga bili su aduti na putu do uspeha. Ono što je sa saradnicima uspeo da uradi najbolje se vidi u napretku potpuno renoviranog tima, afirmaciji mladih igrača i u rezultatima koje je malo ko očekivao – dva trofeja i plasman u CEV kup za narednu sezonu.

Sezona uspeha

– Da nam je neko u avgustu rekao da ćemo osvojiti Superkup prihvatili bismo oberučke. A da ne pričam o Kupu Srbije – počinje Narančić i nastavlja: – Kada smo krenuli, važno nam je bilo samo da momci napreduju, bez rezultatskog pritiska. Želja je bila da gradimo budućnost i afirmišemo igrače, koji bi nam za koju godinu doneli i rezultate. Naravno, nadali smo se da možemo i korak više, mislim tu na Superkup, jer se igra jedna utakmica i sve je moguće. Kada smo uz neverovatnu energiju u tome uspeli nekako je pao pritisak, krenuli smo da radimo dalje i da pružamo dobre partije. Do finala Kupa smo zaustavili Crvenu zvezdu, a zatim i Partizan. E posle toga su nas u javnosti počeli gledati kao favorite i sa time smo se slabije nosili.

Kako ističe novosadski strateg, takav tok bio je možda i očekivan, jer je bilo teško da ekipa izdrži na tri fronta. A iskustvo je nešto što dolazi sa utakmicama i godinama.

-Mi smo mečeve u kojima smo uslovno bili favoriti, igrali slabije. Još uvek nismo dostigli to iskustvo, rutinu i kvalitet da možemo da pobedimo nekoga sa 70 odsto. Uvek moramo biti na 110 odsto, ko god da je sa druge strane mreže. To je važna lekcija, ali to se sve uči i to će biti sve bolje. Iako u klubu nije bilo pritiska, mislim da su ga momci osećali zbog javnosti i nisu uspeli da se nose s tim u plej-ofu.

Sezona uspeha

U petim setovima smo bili nervozni, nismo imali strpljenja i mirnoće i to je to iskustvo koje je falilo. Ali ovo što smo uradili je fantastično -kaže trener crveno-belih.

Sezona uspeha

Činjenica je i to da je vrlo malo mečeva Voša odigrala kompletna. Pehovi su počeli još na pripremama povredom Miškovića, zatim tim nije mogao da računa ni na Lagundžina, kratko u dva navrata na Savovskog, a pred plej-of povredio se Negić.

-Jedan ili dva igrača ne čine Vojvodinu, ali sigurno je da su nam falili u nekim momentima. Lagundžin je specifičan igrač i kada je ulazio donosio je mirnoću na prijemu i stabilizovao je igru. Sigurno je da bi bilo bolje s njim, a koliko bismo dogurali ne znam. Negić je bio komandant prijema i odbrane i tačno se videlo da smo nakon njegove povrede pali u tom elementu koji nas je do tada najviše krasio, odnosno sistem  blok- odbrana – predočava Narančić.

Iako su crveno-beli stali u četvrtfinalu, to sigurno nije nešto što je obeležilo sezonu. Naprotiv, takmičarsku godinu obeležilo je stvaranje ekipe, koja je sjajno rasla, bila hrabra, pokazala neverovatnu energiju, ujedinjenost, ali i prostor za dalji napredak. Zato je ovo bez sumnje bila sezona uspeha.

-Vojvodina uvek teži najvišim ciljevima, ali treba biti realan u ovom momentu. Mi imamo najveći potencijal, ali trenutnu sigurnost i iskustvo imaju drugi. Siguran sam da u narednom periodu možemo napraviti igrače i za Vojvodinu i za reprezentaciju. To bi trebalo da bude sve bolje i bolje. Ovo je sezona stvaranja tima i niko se nije nadao trofejima. Ali oni su rezultat našeg odnosa prema radu, rezultat energije, zajedništva, hrabrosti i potencijala.

Na početku smo razgovarali o tome da nam timski duh niko neće pokloniti, da je to nešto što moramo da gradimo i da to bude iskreno. I to je recept i za budućnost.

Naravno, na terenu se uvek stremi pobedi i sanja se o trofejima, ali mnogo veće blago koje u ovom momentu ima Vojvodina jesu igrači.

-Ako pričamo o mlađima, prezadovoljan sam. Pred Kokezom je velika budućnost, Kopitić je isto pokazao potencijal, Kulpinac je sjajan za nekoga ko je 2007. godište. Da ne pričam o tome da smo afirmisali Luku i Matiju, koji su odigrali iznad naših očekivanja. Još jedan potencijal je Dakić, Elezović je pokazao stabilnost, dosta je napredovao. Zadovoljan sam takođe i Đogićem, a vidi se da mu fali utakmica. Očekujem da ih u narednoj sezoni još više afirmišemo. Generalno su svi jako napredovali i na tom putu treba da budemo i dalje – kaže Narančić i dodaje: – Rudić, Bajandić, Negić, Ubiparip i Kisić bili su predvodnici, ali sada treba da vidimo da li će ostati svi oni. Ugovori ističu Rudiću, Bajandiću, Kisiću i Miškoviću i sa njima treba da razgovaramo. Ako ne uspemo da ih zadržimo činjenica je da ćemo naredne sezone imati još mlađu ekipu. Pratio sam i naše igrače na pozajmici. Oni će nam se pridružiti 15. aprila. Stižu Perović i Antunović, a i Unković čim završi baraž sa ekipom Niša. Biće teško, ali znam da ćemo puno raditi i boriti se za svaku loptu – poručuje šef stručnog štaba Marko Narančić.

Moram da istaknem da je ovo zajednički uspeh. Mi smo veliki tim i tu treba spomenuti trenera Strahinju Kozića, koji je radio sa puno igrača, koji su sada u prvom timu. Trener Spasoje Milićević je radio sa Dakićem i Kulpincem koji su stigli sa naše akademije.

sezona uspeha
Podelite na društvenim mrežama
Share This