Vojvodina je porazom u Kragujevcu završila finalnu seriju plej-ofa, ali je sezonu okončala uzdignute glave. Radnički je u trećoj utakmici slavio sa 3:0, po setovima 25:22, 25:23, 25:18, i ukupnim rezultatom 3:0 u seriji odbranio šampionsku titulu.
Domaći tim je do trofeja stigao zasluženo. Tokom finalne serije Radnički je pokazao veću stabilnost, iskustvo i sigurnost u završnicama setova. U trećem meču posebno je presudio manji broj grešaka i bolja reakcija u najvažnijim poenima, naročito u prva dva seta, u kojima je Vojvodina imala prilike da promeni tok utakmice.
Voša nije uspela da dođe do pobede u finalu, ali je plej-of odigrala na način koji zaslužuje priznanje. Sa šeste pozicije ušla je u doigravanje, potom eliminisala Spartak u četvrtfinalu, a zatim i Crvenu zvezdu u polufinalu. Već samim plasmanom u finale ekipa je napravila veliko iznenađenje i pokazala da može da se nosi sa najjačim rivalima u domaćem prvenstvu.
Sezona je za novosadski tim bila zahtevna na više nivoa. Bilo je oscilacija, problema, promena ritma i povreda. Vojvodina je tokom cele takmičarske godine bila bez Danila Elezovića, dok je pred kraj ligaškog dela ostala i bez Luke Stankovića. Uz to, pojedini igrači su u finišu imali blaže zdravstvene probleme, što je dodatno suzilo prostor za manevrisanje u najvažnijem delu sezone.
Ipak, tim je pronašao snagu da se podigne kada je bilo najpotrebnije. Plej-of je pokazao širinu ekipe i potvrdio da Vojvodina ima igrače koji mogu da preuzmu odgovornost. Luka Maćešić i Stefan Marić iskoristili su svoje minute, a važan doprinos dali su i ostali igrači kada god se za to otvorila prilika.
Treći finalni meč počeo je izjednačeno. Vojvodina je u prvom setu držala priključak i imala minimalnu prednost u jednom periodu. Radnički je zatim preokrenuo na 15:13, a blokom stigao do 18:15. Kada je domaćin poveo 19:15, delovalo je da se odvaja, ali je Voša odgovorila. Radosavljević je asom smanjio na 19:17 i vratio ekipu u set. Kragujevčani su, međutim, sačuvali mirnoću i prvi deo igre dobili 25:22.
Drugi set doneo je još više neizvesnosti. Vojvodina je dobro ušla u deonicu i asom Radosavljevića povela 5:3. Domaći tim se vratio, preokrenuo na 12:10, a potom u završnici imao 21:18. Voša je tada odigrala jedan od boljih perioda u meču – ponovo je Radosavljević asom doprineo priključku, a Marjanović blokom doneo prednost 23:22. Ipak, završnica je pripala Radničkom. Posle 23:23, Kostić je as servisom doneo set loptu, a blok domaćeg tima zaključio set za 25:23.
U trećem setu Radnički je rano poveo - 3:0. U igru su ušli Marić i Mišković, a Mišković je poenom smanjio na 3:2. Vojvodina je uspela da se vrati do 7:8 i 8:8, ali je domaćin od sredine seta nametnuo ritam. Posle 13:12, Radnički je stekao veću prednost, poveo 22:16 i rutinski priveo utakmicu kraju rezultatom 25:18.
Radnički je tako potvrdio titulu, dok Vojvodina završava sezonu kao vicešampion Srbije. Iako ostaje žal za finalnom serijom, novosadski tim ima razloga da iz ove sezone izvuče važne pouke, ali i ponos zbog načina na koji je odigrao završnicu prvenstva. Put od šestog mesta do finala pokazao je karakter ekipe i potencijal koji može da bude važan oslonac za narednu sezonu.