Branislav Otić rođen je 1943. godine u Đurđevu. Kao dečak je najpre u Sremskim Karlovcima želeo da igra fudbal. Povremeno je svraćajući u salu DTV Partizan video kako se mladi zabavljaju prebacujući loptu s jedne strane mreže na drugu. Sve više je ulazio u suštinu, počeo da raspoznaje udarce, finese i svakim danom mu se odbojka sve više uvlačila pod kožu. Odbojku je počeo da igra u Novom Sadu 1959, gde je često zaticao Uroša Ribarića i Duška Popovića, koji ga je uzeo pod svoje. Do 1973. bio je u jednom istom klubu, koji se zvao različito: Partizan, Željezničar, Student i Vojvodina. On je bio pripadnik, kasnije i kapiten legendarne generacije, koja je stvarala modernu odbojku u Novom Sadu. Počeo je u Vojvođanskoj ligi, a završio u Prvoj saveznoj ligi. Ostao je upamćen kao kapiten ekipe, koja je potpuno neočekivano obezbedila plasman u elitu.
Po odlasku iz Vojvodine igrao je još pet godina u Futogu, za svoju dušu. Nakon toga, postao je sekretar kluba prihvativši se tako velikog posla, jer u to vreme nije postojala klupska operativa, pa se sve peške radilo, od trebovanja para, podizanja para, uzimanja karata, organizacije utakmica… Potpuno zasluženo, osamdesetih je postao i generalni sekretar. Jedan mandat bio je i predsednik Izvršnog odbora, a gotovo sve vreme i član upravnih tela. Sada je član Skupštine i predsednik sekcije veterana.
Za Branislava Otića se zna da je stoički izdržao sve promen u klubu: od imena, do igrača, trenera, članova Uprave, predsednika… Nije propuštao utakmice u Novom Sadu, a često ni one u gostima. Nije pomišljao da odustane i odstupi ni onda kada su nemaština i siromaštvo terali suze na oči. A isto tako se radovao najvećim uspesima. Odbojka mu je bila životna saputnica i miljenica, jedino njoj nije mogao ništa da odbije, niti da je bilo u čemu izneveri. Ponosan je bio i zadovoljan što je Vojvodina postala tako velika. Radeći u svom omiljenom klubu video je svet, upoznao ljude, stekao mnogo prijatelja. I danas je siguran da je uradio dobru stvar kada je izabrao odbojku i Vojvodinu. I ostao joj veran do 2014. kada je preminuo.