Dušan Popović, jedan od pokretača odbojkaškog sporta u Novom Sadu i osnivača Odbojkaškog kluba Vojvodina, preominuo je, posle bolesti, u utorak, 22. maja u Beogradu.

Rođen je 1923. godine u Bačkoj Palanci, gde je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Novom Sadu. Bio je svestrani talentovani sportista, ali veoma brzo shvatio da je njegova sudbina u odbojci. Bio je tvorac i duhovni vođa generacije koja je, i zvanično, ostvarila prvi veliki uspeh u istoriji ovog kluba. Prvi nastup sekcije odbojkaša FD Vojvodina 1946. i ubrzo nakon toga fuzionisanje ove sekcije sa još dva kluba u novi, tada pod imenom Sloga, vezuju se upravo za ime Dušana Popovića. Bio je osnivač kluba, kapiten, vođa, kasnije predsednik, sekretar, blagajnik, ekonom, nabavljač, stručnjak za popravke lopti, trener, organizator putovanja… Popularno rečeno „katica za sve“. Sve je radio potpuno volonterski. Pet godina je radio i kao savezni odbojkaški sudija, a godinu i po kao vrhovni sudija i delegat saveznih liga Jugoslavije. Ostale su diplome, zahvalnice, pohvale…

Imao je znanja, volje, sposobnosti, pa i hrabrosti da se u svakom trenutku prihvati velikih obaveza oko rešavanja problema kluba i samih igrača. Stizao je da u istom trenutku bude odbojkaški stručnjak, pedagog, roditelj i drug. Ali, ono najvažnije što je Duško Popović darovao odbojci jeste ljubav za ljude, drugarstvo, koje je širio među odbojkašima.

Dušan Popović biće kremiran u Beogradu, a vreme i mesto biće naknadno objavljeni.

 

Popularni Duci, odbojku je doživljavao i kroz stihove:

„Ne znam da li je mnogo ili malo,

mog života u istoriju stalo…

Kad gde zatreba, uvek pri ruci,

Svaštar u klubu bio je Duci“

Podelite na društvenim mrežama
Share This